Žalite li za onim što odlazi od vas ili puštate jer vjerujete da će doći nešto bolje?
Mislim da ne poznajem osobu koja je više žalila kada bi netko odlučio otići nečijeg života više od mene. Moja prva misao o takvima je bila; Bože što sam li pogrešno napravila kada osoba koja odlazi više ne želi biti pokraj mene? Jesam li ja zaista toliko loša? Ili je problem u njima?
Nema goreg osjećaja od manjka ljubavi prema sebi i vrijednosti od niskog samopouzdanje. To nisko samopouzdanje može biti pogubno za čovjeka, o manjku ljubavi da i ne pričam.
Ali, morate razumjeti da taj osjećaj nije došao iznenada, on se gradio dugi niz godina, svakim odlaskom i agresivnim ispadom pred kojim bi se morao povući da spasiš ono malo svog dostojanstva i naposljetku živu glavu.
Zato kada netko nekome kaže; ja bi to tako ili onako napravio da sam na tvom mjestu, ustvari ne razumije da on na tom mjestu nije i da je teško napraviti nešto ili na način kako bi netko drugi htio.
Mislite li zaista da ljudi ne bi samo tako otišli s nekog mjesta gdje im nije dobro? Bi, ali za to mora postojati dobar razlog i puno hrabrosti, najčešće one u kojoj voda dodje do grla i režeš i šta treba i šta ne treba.
Ono što znam sada, a što nisam znala prije, je da život postaje tako predivan bez onih koji odluče otići od nas. Puno ste slobodniji, puno pažljivije puštate druge blizu sebe i puno intenzivnije volite one koji su ostali uključujući i sebe, a pogotovo one koju dolaze s dobrom namjerom.
Da je lako, nije, da je oslobađajuće, je! I to je ono čemu trebate težiti kada vam netko kaže prereži. Jer ne režete vi samo loše odnose, vi režete loš odnos prema sebi. A to dragi moji nema veze s dijelom sebičnosti u nama, već s onom vrstom ljubavi u kojoj druge učimo kako da se ponašaju prema nama tj. trebaju li otići ili ostati.
Koliko god bio bolan, nečiji svjestan odlazak od nas svakako je blagoslov, jer puštanjem onih koji žele otići, dajete šansu samo onima koji vas zaslužuju biti pokraj vas.
Love & Light,
Tanja❤️✨
